- Details
- Uncategorised
- Hits: 807
Danas je moguće prilično sigurno rekonstruirati kretanje stanovništva na brdu – starome Klobuku. U 18. stoljeću i vjerojatno u gotovo čitavoj prvoj polovici 19. stoljeća na brdu žive svi Klobučani. Odatle, iz gornje ili stare Kapel Mahale, odseljavaju najprije potomci najbrojnijega klobučkog plemena Vukojevića, od kojega su nastali Petrovići, Šimunovići, Međugorci, Antići, Pezići i Madunovići, čini se već do polovice 19. stoljeća (jer ih u trenutku osamostaljenja župe Klobuk 1873. tu više ne nalazimo). Godine 1875., kada se u matičnim knjigama prvi put izrijekom navodi zaselak Brdo (I, 11, 63), pa do 1900. na Brdu žive još Čuljci i Artukovići, koji su također nastali od Čuljaka, na jednoj strani nevelike zaravni (iznad današnjeg odašiljača) te Borasi na drugoj strani te zaravni (gdje žive do danas, iako samo još u tri kuće). Tu 1875. živi i jedna obitelj Tolj. U desetljećima koja su slijedila s Brda su odselile i brojne druge obitelji Čuljaka, Artukovića i Borasa, a konačno su svi odselili poslije snažnoga potresa 1962. koji je preplašio i rastjerao i posljednje stanovnike Brda (osim Borasa i jedne obitelji Artukovića), koji su se spustili u Drače, odmah ispod staroga naselja na Brdu.
Danas gotovo izgleda nestvarno da su ljudi živjeli na brdu dok još nije bilo nikakve ceste nego samo kozje staze, da su svoje pokojnike nosili pješice, na ramenima, bilo na jednu stranu (Crkvina, iz Kapel Mahale), bilo na drugu, u Vojniće (Gračine, iz Čuljaka i s Brda), da su morali na ramenima ili magaradi iznijeti građevni materijal za izgradnju svojih kuća ili štala… Danas samo još nekoliko praznih i napuštenih kuća svjedoči o životu koji je još do prije pedesetak godina, a pogotovo u starijim razdobljima, bujao na toj zaravni ispod samoga vrha Klobuka, a pogotovo u staroj ili gornjoj Kapel Mahali.
- Details
- Uncategorised
- Hits: 750
Vlake su do 1943. pripadale župi Tihaljini pa se u klobučkim maticama prije toga rijetko pojavljuju, ali zato dosta rano. Tako se za Ivu Artuković iz Klobuka, majku male Anđe krštene 1877., navodi da joj je djevojačko prezime bilo Jurčić i da je bila rodom iz Vlaka (I, 18, 150). To pak znači da su Vlake već tada bile naseljene.
Naziv vlake raširen je u dalmatinskoj i hercegovačkoj toponomastici i označava duge njive, prodole, ponekad izdužene obzidane parcele obradive zemlje. Odatle ime i naselju Vlake u današnjoj župi Klobuk.
- Details
- Uncategorised
- Hits: 731
Zastražnica se nerijetko, pa sve do najnovijega doba, naziva i Stražnica. Ime je povezano s brežuljkom na kojem su vojnici u nepoznato vrijeme, vjerojatno još u turskom razdoblju, čuvali stražu.
Zaselak je nastao prilično kasno i to naseljavanjem Klobučana koji su prije toga na toj visoravni imali samo povremena, sezonska naselja, staje. Istina, ime Zastražnica, točnije Stražnica, u maticama se pojavljuje veoma davno, 1876. prilikom krštenja Franje Petrovića Marijanova. Za njegovu majku Anđu r. Jurčić navodi se da je iz Stražnice (I, 15, 127). Ipak, sudeći prema prezimenu, riječ je o Vlakama a ne o Zastražnici, jer je to tipično prezime za Vlake, a ne za Zastražnicu. U to su vrijeme dakle i Vlake pribrajane Zastražnici.
- Details
- Uncategorised
- Hits: 876
Pržine se u matičnim knjigama spominju još kasnije od Poljana: nema ih ni u jednoj matici sve do 1900. godine. Prvi put u Matici vjenčanih sredinom 1918. kada se Ivan Čuljak oženio Pavicom Petrović, za koju župnik navodi da je iz Pržina (II, 70, 13). To dakako nipošto ne znači da se Pržine nisu tako nazivali i prije. Kada je župnik fra Žarko Pehar oko 1902. radio Stanje duša, u Pržinama je bilo barem šest obitelji, ali on sve njih navodi pod zajedničkim nazivom Klobuk – što je netko kasnije prepravio u Pržine.
Sami naziv zaseoka nastao je prema pjeskovitom tlu, pržini koja se vjerojatno koristila za izgradnju cesta u austrougarsko doba.