Details

Uncategorised

Hits: 816

Dabrnja se u maticama pojavljuje punih 40 godina prije Osoja. Tako za Jelu Rašić, kći Jure i Ive r. Tolj, rođenu i krštenu 1833., u Matici krštenih stoji da je iz Dabrnje (II, 244, 735). Isto to se navodi i za brojnu djecu krštenu sljedećih godina, uglavnom s prezimenom Rašić. Tako možemo zaključiti da se Dabrnja „osamostalila“ puno prije Osoja upravo zato što je bila dalje od Klobuka (današnje Kapel Mahale) pa je župniku bilo potrebno nekako „razgraničiti“ ta naselja, dok je Osoje gotovo povezano s Klobukom (Kapel Mahalom) preko prijevoja Borje pa se stoga redovito bilježi samo kao Klobuk.

Naziv pak zaseoka nije tako jednostavno protumačiti, kao Osoje. U nekim se spisima navodi kao Dobrina, što bi se moglo povezati s dobrom, plodnom zemljom. Ponekad se selo navodi i kao Dabrina, a onda konačno kao Dabrnja. Na jednoj karti iz 1915. godine selo se naziva Dobrinja. To nas još više utvrđuje u uvjerenju da je naziv nastao prema dobroj, plodnoj zemlji.

Details

Uncategorised

Hits: 828

I zaselak Osoje pojavljuje se u matičnim knjigama prilično kasno, a prvi put prilikom krštenja Stipana Čuljka Antina iz Šiljevišta (zapravo Čuljkovih Njiva) 1875. godine: njegov je kum bio Stipan Međugorac iz Osoja (I, 11, 57). To dakako opet ne znači da Osoje nije postojalo i prije 1875. i da u njemu nije bilo stanovnika, ali se u maticama se navodi pod tim nazivom zaseoka, nego se jednostavno upisuje Klobuk. Ipak, u većoj mjeri se Osoje naseljava najvjerojatnije upravo u to vrijeme, u zadnja tri desetljeća 19. stoljeća. Ponekad se i Dabrnja poistovjećuje s Osojem, pa tako za blizance Jozu i Grgu Rašića Franjine, krštene 1876., stoji da su iz „Osoja ili Dabrnje“ (Osoje sive Dabrina), iako je Franjo zapravo bio iz Dabrnje, a ne iz Osoja (I, 12, 82-83).

Sami naziv sela je lako protumačiti: zaselak je u sjeni, ili u osoju, brda Klobuka, pa sunce rano zalazi. Sela suprotnoga značenja, dakle ona u kojima ima sunca u izobilju, nazivaju se Prisoje – pri suncu.

Details

Uncategorised

Hits: 931

Čuljkove Njive su zaselak koji je dobio naziv po plemenu Čuljak koje je tu imalo svoja imanja (njive). Čuljci su izvorno stanovali također na Brdu (iznad suvremenog odašiljača) s kojega su vremenom zbog prenapučenosti počeli seliti na svoja imanja. Osim Čuljaka u istome zaseoku stanuju i Međugorci, koji su također tu doselili s Brda, izravno ili neizravno. Zanimljivo je da se naziv zaseoka uopće ne spominje sve do početka 20. stoljeća – što međutim nipošto ne znači da tu nije bilo stanovnika. Zaselak se dotada pribraja Šiljevištima, ali sudeći po prezimenima jasno je da je riječ zapravo u Čuljkovim Njivama. Tako se prvi put prezime Čuljak u Šiljevištima, a zapravo u Č. Njivama, pojavljuje 1860. prilikom krštenja Ive, kćeri Martina Čuljka (III, 215, 450), a prezime Međugorac još prije, 1858., prilikom krštenja Matije, kćeri Ivana Međugorca (III, 182, 119). Prvi put se naziv Čuljkova Njiva u Matici vjenčanih pojavljuje tek krajem 1911., prilikom vjenčanja Jakova Muse iz Šiljevišta i Matije Čuljak iz Čuljkove Njive (II, 58, 25).

U maticama se pojavljuju oba oblika naziva: i Čuljkova Njiva i Čuljkove Njive, što znači da su i jedan i drugi oblik bili uobičajeni odavno te su stoga oba i ispravna.