Details

Uncategorised

Hits: 463

Borajna je selo na visoravni između Grljevića, Ledinca, Ružića i Klobuka, nastalo na isti način kao, primjerice, Lipno, Grljevići ili Šiljevišta: tipično stočarsko sezonsko naselje koje je vremenom postalo trajnim boravištem nekim obiteljima koje su tu desetljećima ili stoljećima prije toga boravile samo povremeno. Danas je Borajna zanimljiva po tome što, iako relativno maleno selo, pripada trima župama, od čega samo tri obitelji Mikulića pripadaju župi Klobuk. Mikulići su u Borajni živjeli i prije nego se počinju spominjati u veljačkim matičnim knjigama, samo što su pripadali župi Ružićima, a ne župi Veljaci. Prvi put ime sela navodi se 1825. godine, prilikom krštenja Ivana Mikulića, sina Ilije i Ruže r. Kvesić (MK Ružići, sv. I, 1825., prijepis). U veljačkoj Matici krštenih selo se pak prvi put spominje prilikom krštenja Lovre, sina Ivana Mikulića, 1852. godine (III, 84, 615). To pak znači da su Mikulići u onaj zaselak koji danas pripada župi Klobuku preselili sredinom 19. stoljeća. Njihov je najpoznatiji član u povijesti fra Martin Mikulić: rodio se u Ružićima 1841., ali se njegova obitelj uskoro preselila u Borajnu, gdje su mu roditelji preminuli i pokopani na groblju u Šiljevištima. Fra Martin im je podigao lijepu kamenu grobnicu, kako jasno na njoj piše i čiteljivo je sve do danas. Mikulići koji žive u Šiljevištima, u zaseoku najbližem Čuljkovim Njivama, povezani su rodbinski s onima iz Borajne.

Nije posvema jasno od čega dolazi naziv Borajna. Prof. Marko Vego drži da je naziv nastao „po obilju borovih stabala, kao što je i Borje u Klobuku dobilo svoje ime“.^[1] Nisam baš uvjeren u tu mogućnost, niti za jedan niti za drugi lokalitet, ali boljeg rješenja nemam. Meni prije izgleda da bi to bio naziv posjeda plemena Boraj. Možda Boras?

^[1] M. Vego, Bekija kroz vijekove, str. 97.

Details

Uncategorised

Hits: 403

Jasno je po čemu je zaselak dobio naziv: po negostoljubivim dračama kojih tu ima u izobilju. Drače su povezane s Vojnićima, ali zaselak nije postojao sve dok 1962. potres nije potjerao stanovnike Brda: Artukoviće, Čuljke i Tolje koji su se smjestili u nizini, u Dračama. Danas u Dračama živi još osam obitelji. Prvo dijete kršteno u Dračama bila je Jaka Artuković Jerkina, rođena 23. veljače 1965. (V, 107, 10).

Prostor današnjih Drača je prije 1962. pripadao selu Vojnićima (koji su i sami gotovo do toga vremena bili ubrajani među klobučke zaseoke), pa ta činjenica može stvoriti male nesporazume, osobito vezano za pitanje stare škole, za koju se u izvornim dokumentima navodi da se nalazila u Klobuku ili u Vojnićima, a danas bismo zapravo rekli u Dračama. Riječ je dakako o jednoj te istoj školi.

Details

Uncategorised

Hits: 419

Danas je moguće prilično sigurno rekonstruirati kretanje stanovništva na brdu – starome Klobuku. U 18. stoljeću i vjerojatno u gotovo čitavoj prvoj polovici 19. stoljeća na brdu žive svi Klobučani. Odatle, iz gornje ili stare Kapel Mahale, odseljavaju najprije potomci najbrojnijega klobučkog plemena Vukojevića, od kojega su nastali Petrovići, Šimunovići, Međugorci, Antići, Pezići i Madunovići, čini se već do polovice 19. stoljeća (jer ih u trenutku osamostaljenja župe Klobuk 1873. tu više ne nalazimo). Godine 1875., kada se u matičnim knjigama prvi put izrijekom navodi zaselak Brdo (I, 11, 63), pa do 1900. na Brdu žive još Čuljci i Artukovići, koji su također nastali od Čuljaka, na jednoj strani nevelike zaravni (iznad današnjeg odašiljača) te Borasi na drugoj strani te zaravni (gdje žive do danas, iako samo još u tri kuće). Tu 1875. živi i jedna obitelj Tolj. U desetljećima koja su slijedila s Brda su odselile i brojne druge obitelji Čuljaka, Artukovića i Borasa, a konačno su svi odselili poslije snažnoga potresa 1962. koji je preplašio i rastjerao i posljednje stanovnike Brda (osim Borasa i jedne obitelji Artukovića), koji su se spustili u Drače, odmah ispod staroga naselja na Brdu.

Danas gotovo izgleda nestvarno da su ljudi živjeli na brdu dok još nije bilo nikakve ceste nego samo kozje staze, da su svoje pokojnike nosili pješice, na ramenima, bilo na jednu stranu (Crkvina, iz Kapel Mahale), bilo na drugu, u Vojniće (Gračine, iz Čuljaka i s Brda), da su morali na ramenima ili magaradi iznijeti građevni materijal za izgradnju svojih kuća ili štala… Danas samo još nekoliko praznih i napuštenih kuća svjedoči o životu koji je još do prije pedesetak godina, a pogotovo u starijim razdobljima, bujao na toj zaravni ispod samoga vrha Klobuka, a pogotovo u staroj ili gornjoj Kapel Mahali.

Details

Uncategorised

Hits: 389

Vlake su do 1943. pripadale župi Tihaljini pa se u klobučkim maticama prije toga rijetko pojavljuju, ali zato dosta rano. Tako se za Ivu Artuković iz Klobuka, majku male Anđe krštene 1877., navodi da joj je djevojačko prezime bilo Jurčić i da je bila rodom iz Vlaka (I, 18, 150). To pak znači da su Vlake već tada bile naseljene.

Naziv vlake raširen je u dalmatinskoj i hercegovačkoj toponomastici i označava duge njive, prodole, ponekad izdužene obzidane parcele obradive zemlje. Odatle ime i naselju Vlake u današnjoj župi Klobuk.